X
Prijava
X
Registracija

X
Forgot Password
Što sada?

Molimo provjerita Vaš email pretinac i poruku od nas,

Slijedite poveznicu kako biste postavili novu lozinku

Nedavno dodani proizvodi ×

Trenutno nemate proizvoda u košarici.

Ostalo /

Povijest maratona

Podjeli članak

Svima nam je poznata legenda o grčkom vojniku Fidipidu  koji je trčao od polja Maratona do Atene kako bi objavio pobjedu grčke vojske nad Perzijancima. Prema legendi, on je otrčao oko 34,5 km (procjena udaljenosti od Maratonskog polja do Atene), povikao „Niki“, što znači „pobjeda“ te se iscrpljeni glasnik potom srušio mrtav.

Na ideju organizacije utrke koja bi ovjekovječila ovaj nesebičan herojski čin došao je Michel Bréal koji je predložio da se takva utrka stavi u program prvih Olimpijskih igara u Ateni 1896. godine. Ideju su podržali i Pierre de Coubertin, danas poznat kao otac modernih Igara, kao i sami organizatori tadašnjih Igara, Grci. Na tom je prvom maratonu od 25 natjecatelja samo devet ih je stiglo do cilja. Pobijedio je Charilaos Vasilakos u vremenu 3 sata i 18 minuta. Godinu poslije prvih Olimpijskih igara održan je prvi Bostonski maraton.

Prvi maratoni su se održavali na različitim udaljenostima, ovisno o konfiguraciji terena, te su varirali između 40 i 42 km. Tek je od 1921. godine Međunarodna atletska federacija prihvatila udaljenost od 42,195 m kao standardnu.

Maratonska utrka u početku je smatrana disciplinom namijenjenom samo najspremnijim atletičarima. Međutim, razvojem teorije treninga ali i sve većom popularnošću rekreativnog trčanja pokazalo se, da uz pravilnu pripremu otrčati maraton i nije preveliki izazov. Štoviše, smatra se da nema razloga da bilo koja osoba, uz pretpostavku da je zdrava te uloži u trening veliku dozu upornosti i rada, može otrčati maraton. Danas su velik broj sudionika svih svjetskih maratona upravo rekreativci te je stoga zanimljivo kako maraton okuplja i profesionalce i rekreativne ljubitelje trčanja jednakim žarom i entuzijazmom, te muškarce i žene podjednako. Čak je i Oprah Winfrey 1994. uspješno otrčala maraton.

Maratonske utrke danas su popularne i mnogobrojne, a održavaju se na svim kontinentima. Najpoznatiji maratoni poput onog u Bostonu, New Yorku, Londonu, Tokiju i Berlinu svake godine privuku i po nekoliko desetaka tisuća natjecatelja. Najstariji maraton u Europi je onaj u Košicama u Slovačkoj (1924.). U Hrvatskoj se održava nekoliko maratonskih utrka od kojih su najpoznatije Zagrebački maraton i Plitvički maraton. Od 1974. godine održava se i maraton u invalidskim kolicima. Prvi maraton na kojem je dopušten nastup ženama bio je Bostonski 1972., dok je prvi Olimpijski maraton za žene održan tek 1984. godine.

Dugoprugaško trčanje toliko je uznapredovalo da maraton danas nije najduža dionica na kojoj se natječu dugoprugaši pa tako postoji i ultramaraton (od 50 pa do 100 km ili čak 100 milja) te višednevne ultramaratonske utrke. No, ove discipline nisu olimpijski sportovi, već spadaju u skupinu ekstremnih sportova. U Hrvatskoj su najpoznatiji ultramaratoni Zagreb - Čazma (62km) i višednevni ultramaraton Zagreb - Vukovar (344km).

Prema podatcima IAAF-a, rekord u maratonu među muškarcima drži Kenijac Dennis Kimetto (Berlin, 2014.) s vremenom 2:02:57. Najbrža žena maratonka je Paula Radcliffe iz Velike Britanije (London, 2003.) s rezultatom 2:15:25. Jedini Hrvat koji je osvojio olimpijsku medalju u maratonskom trčanju je Franjo Mihalić.

Da nije bilo grčke pobjede nad Perzijancima smatra se da možda ne bi bilo temelja za današnju europsku civilizaciju. A da nije bilo neustrašivog Fidipidesa, danas ne bismo imali talente i legende poput Haila Gebrselassia, Wilsona Kipsanga, Emila Zatopeka te mnogih drugih kao i onih čije vrijeme tek dolazi. 

One thought on “Povijest maratona”

Preuzmite aplikaciju za android i ios uređaje
načini plaćanja
Za sigurnost kupovine T-com pay way primjenjuje najmodernije standarde u zaštiti podataka.

jednokratno

gotovina pouzećem

kreditnim i
debitnim karticama



pay pal računom

do 6 rata

diners club

do 12 rata

mastercard
visa