X
Prijava
X
Registracija

X
Forgot Password
Što sada?

Molimo provjerita Vaš email pretinac i poruku od nas,

Slijedite poveznicu kako biste postavili novu lozinku

Nedavno dodani proizvodi ×

Trenutno nemate proizvoda u košarici.

Ostalo /

Skok u vis

Podjeli članak

Skok u vis atletska je disciplina gdje natjecatelji moraju preskočiti letvicu postavljenu na određenoj visini bez da ona padne. Skok u vis jest, zajedno sa skokom s motkom, jedna od dvije visaške discipline koja je zastupljena na ljetnim Olimpijskim igrama.

Skok u vis dio je Olimpijskih igara od njihovih začetaka, a i stari Grci u svojim su Igrama također imali ovu disciplinu. Radi se o jednoj od najpopularnijih atletskih disciplina, a pogotovo u ovim krajevima, gdje naša visašica Blanka Vlašić i dalje postiže sjajne rezultate.

Povijest

Općeprihvaćena je činjenica da se prvi zabilježeni skok u vis dogodio u Škotskoj, negdje u 19. stoljeću. Tadašnji su visaši koristili tehnike skoka koje bismo koristili i mi laici – jednostavan skok sprijeda sa škaricama. Ubrzo se uvidjelo da to možda i nije najbolja metoda za postizanje što veće visine, pa se počelo eksperimentirati dijagonalnim pristupom letvici.

Fosbury Flop

Izmijenile su se nebrojene tehnike, a jedna koja je postala najpopularnija – jer je najuspješnija – zove se Fosbury flop. Tehnika je svoje ime dobila po američkom visašu Dicku Fosburyju. Tehniku inače nije moguće izvesti bez mekanih strunjača koje ublažavaju pad. Prije se na natjecanjima za ublažavanje padova koristila piljevina, čija su svojstva, kao što možete i pretpostaviti, puno lošija od strunjača.

Dick Fosbury je na Olimpijskim igrama 1968. svoju metodu, dotad nepoznatu, iskoristio kako bi osvojio zlato. Za razliku od većine tadašnjih skakača, koji su licem bili okrenuti prema letvici, Fosbury je letvicu preskočio leđima.

Metoda je vrlo zanimljiva, ali i zahtjevna za izvesti. Potrebno je mnogo pažnje i treninga u svakom koraku skoka – u zaletu, odrazu, skoku, i doskoku. Zalet, naprimjer, treba biti ili zakrivljen ili blago u obliku kuke. Skakači se najčešće zalijeću sa oko deset koraka. Trčanje treba biti maksimalnom mogućom brzinom, koja bi se trebala održavati kroz cijeli zavoj. Ipak, najvažniji dio skoka jest odraz. Prilikom zadnjeg koraka skakač će istodobno svoje tijelo početi okretati leđima prema letvici, nakon čega slijedi zamah slobodne noge. Prilikom skoka, kukovi se guraju naprijed, a leđa se uvijaju što je više moguće.

S vremenom je ta tehnika zamijenila sve prethodne tehnike koje su se koristile, pa je tako danas Fosbury flop jedina tehnika koja se koristi u ozbiljnim natjecanjima. Tehnička pravila su takva da se skakač, neovisno o tehnici, mora odraziti samo jednom nogom.

Utvrđivanje pobjednika

Pravila za utvrđivanje pobjednika ista su u svim mitinzima i službenim natjecanjima. Pobjednik je onaj tko preskoči najvišu visinu, a u slučaju da su skakači izjednačeni, gleda se broj neuspjelih pokušaja na toj visini. Ako je broj pokušaja isti te je i tada neriješeno, gleda se ukupni broj neuspjelih pokušaja. U slučaju da ni tada nije moguće odrediti pobjednika, ide se u razigravanje. Počinje se s idućom višom visinom i svaki skakač ima jedan pokušaj da je preskoči. U slučaju da oba uspiju, visina se diže za 2 cm. U slučaju da ne uspiju, visina se spušta za 2 cm, sve dok jedan natjecatelj ne sruši letvicu, te ovaj drugi biva proglašen pobjednikom.

Svjetski rekordi

Trenutni svjetski rekord u skoku u vis pripada Kubancu Javieru Sotomayoru. Rekord iznosi 2,45 metara, a postavio ga je 27. srpnja 1993. godine u Salamanci u Španjolskoj. Odmah iza njega je Mutaz Essa Barshim iz Katra, sa samo dva centimetra manje. Ovaj je rekord prilično svjež i datira iz 5. rujna 2014. godine, a postavljen je u Briselu. Za usporedbu, osobni rekord Dicka Fosburyja iznosi 2,24 metra.

Što se ženskog dijela, koji je nama najzanimljiviji, tiče, svjetski rekord drži Bugarka Stefka Konstadinova, a postigla ga je davno – 30. kolovoza 1987. godine, i od tada nije srušen. Drugo mjesto pripada našoj skakačici Blanki Vlašić, koja je slijedi sa samo centimetrom manje. Njezin skok iz 31. kolovoza 2009. u Zagrebu zapravo je drugi skok na toj visini; tri godine prije nje ga je postigla Šveđanka Kajsa Bergqvist. Blanka je tri puta pokušala srušiti svjetski rekord Stefke Konstadinove, ali, nažalost, niti jednom nije uspjela.

 

Trening za skok u vis zahtijeva ne samo visoku razinu tjelesne spreme, već i vrlo jak mentalni sklop. Skokovi se često odvijaju pod velikim pritiskom, te i najmanja greška skakača može koštati cijelo natjecanje. Potrebni su brzina, agilnost i tehničke vještine koje malo tko posjeduje, pa je zato i broj pojedinaca koji se za ovu disciplinu odlučuje razmjerno malen.

Za skok u vis koriste se posebne vrste tenisica koje dolaze s oštrim čepovima za maksimalnu kontrolu, stabilnost i odraz na dvoranskoj površini.

FeriviSport.hr

Preuzmite aplikaciju za android i ios uređaje
načini plaćanja
Za sigurnost kupovine T-com pay way primjenjuje najmodernije standarde u zaštiti podataka.

jednokratno

gotovina pouzećem

kreditnim i
debitnim karticama



pay pal računom

do 6 rata

diners club

do 12 rata

mastercard
visa

 

american express