X
Prijava
X
Registracija

X
Forgot Password
Što sada?

Molimo provjerita Vaš email pretinac i poruku od nas,

Slijedite poveznicu kako biste postavili novu lozinku

Nedavno dodani proizvodi ×

Trenutno nemate proizvoda u košarici.

Ostalo /

Utrka na 100 metara – kraljevska disciplina

Podjeli članak

Utrke na 100 metara jedne su od najpopularnijih događaja u svakom atletičkom natjecanju. Najviše su medijski popraćene, a pobjednici postanu toliko poznati da i oni koji inače ne prate atletiku čuju za njih – ako ništa drugo, barem u vijestima. Pobjednik utrke na 100 metara često diljem svijeta dobiva titulu „najbržeg čovjeka na svijetu“, što dovoljno govori o njezinom značaju.

To je vrlo zanimljivo jer ostale discipline jedva da se spomenu, a i to se dogodi tek ako naša zemlja u njima ima svojih predstavnika i ako oni postignu zapažen rezultat. Zašto je disciplina utrke na 100 metara tako popularna i odakle zapravo potječe? Malo tko zna odgovore na ta pitanja, a mi ćemo Vam to pokušati malo rasvijetliti…

Naravno, prva moderna utrka na 100 metara održala se u Ateni, na prvim ljetnim Olimpijskim igrama, i to prije 120 godina, točnije 1896. godine. Od tada je u stalnom postavu disciplina svih modernih Olimpijskih igara.

Ipak povijest utrke seže znatno dublje, i to u antičko doba. Pravi korijeni današnje moderne utrke na 100 metara mogu se pronaći u starim Olimpijskim igrama u Grčkoj. Tamo se slična disciplina nazivala „stadion“ ili „stade“. Zašto se tako zove je prilično očito – po građevini unutar koje se održavala, a koja se, kao i danas, zvala „stadion“. Disciplina se sastojala od utrke gdje se trčalo od startne pozicije sve do oznake te potom natrag na početak; dakle, u dva smjera. Dužina takve utrke iznosila je 95 metara sa svake strane – ukupno, oko 180 metara.

Utrka je započinjala zvukom trube, a suci su nadgledali startne pozicije kako ne bi došlo do prestupanja. U slučaju da je utrka bila blizu i pobjednik se nije mogao odrediti, utrka bi se ponavljala.

Nedugo zatim Grci su izumili startna vrata, tj. „huspleks“ kojim su se riješili razni problemi prilikom starta; sastojao se od žljebova u koje su trkači mogli staviti prste nogu kako bi se lakše odrazili. Kamenje je označavalo startnu crtu i nazivalo se „balbis“.

I u staroj Grčkoj pobjednik „stadiona“ smatrao se pobjednikom cjelokupnih Olimpijskih igara. Po pobjedniku te discipline iduće Olimpijske igre bi dobile ime. Ta je disciplina i u ono vrijeme uživala velik prestiž, a po njoj je nazvana i mjera dužine – naravno, „stadij“.

U moderno doba njezina popularnost nije splasnula. Ipak, disciplina se ponešto razlikuje od one povijesne. Danas trkači kreću iz niskog starta (za razliku od visokog u staroj Grčkoj), što omogućuje bolje ubrzanje i postizanje veće brzine.

Zanimljiv je način mjerenja preranog starta. Nasuprot uvriježenom mišljenju, nije potrebno da sprinter krene prije praska pištolja – sve ispod 0,1 sekunde nakon praska smatra se krivim startom, zato jer se u obzir uzima i vrijeme potrebno da zvuk dođe do trkačevih ušiju. Prije se za prvi krivi start davalo samo upozorenje, no sada ono znači izravnu diskvalifikaciju. To je Usaina Bolta skupo koštalo kada je 2011. zbog toga izgubio priliku da osvoji zlato.

Nakon starta trkači maksimalnu brzinu razviju negdje na polovici utrke, oko 55. metra, nakon čega počnu polako usporavati. Cilj treniranja za utrke na 100 metara zapravo i jest osposobiti sprintera da što duže drži maksimalnu brzinu koju je postigao.

Pobjednik utrke sprinter je čiji trup prvi prijeđe kroz cilj. U to se ne ubrajaju ruke, noge, glava i vrat.

U ovoj utrci debelo su najuspješniji američki sprinteri i sprinterice. Ukupno 16 od 28 zlata u muškom dijelu natjecanja osvojili su Amerikanci, dok su Amerikanke osvojile nešto manje, 9 od ukupno 21 zlata.

Budući da je utrka kratka, na ukupan rezultat značajno utječu vremenske prilike – prvenstveno brzina vjetra. Da bi se rezultat ubrajao među valjane, što se postavljanja rekorda tiče, brzina vjetra u leđa mora biti ispod 2 m/s. I nadmorska visina igra ulogu; vremena postignuta na nm iznad 1000 metara obilježavaju se slovom „A“.

Za sada su samo muški sprinteri probili vrijeme od 10 sekundi; uglavnom se radi o sprinterima iz područja zapadne Afrike. Prvi Azijat kojem je to uspjelo zove se Su Bingtian i postigao je vrijeme od 9,99 sekundi, i to 2015. godine. Prvi rekorder sa ispod 10 sekundi bio je Bob Hayes 1963. godine, ali vrijeme nije uzeto u obzir zbog prejakog vjetra. Bilo je još rezultata za koje su ondašnji satovi davali pomalo različita mjerenja, pa je utvrđivanje prve osobe donekle i stvar dogovora.

Danas je najbrži muškarac na svijetu Usain Bolt, sa svojih 9,58 sekundi, a titula najbrže žene pripada Florence Griffith-Joyner s rezultatom od 10,49 sekundi. Tyson Gay i Yohan Blake su na drugom mjestu s 9,69 sekundi.

Nadamo se da smo Vam ovime uspjeli približiti ovu sjajnu disciplinu koja od sprintera iziskuje ogromne tjelesne, ali i mentalne pripreme. Vjerojatno nitko od nas neće postići to što su i oni, ali mogu nam poslužiti kao sjajan uzor za trening, samokontrolu i ustrajnost.

Ferivisport.hr

Preuzmite aplikaciju za android i ios uređaje
načini plaćanja
Za sigurnost kupovine T-com pay way primjenjuje najmodernije standarde u zaštiti podataka.

jednokratno

gotovina pouzećem

kreditnim i
debitnim karticama



pay pal računom

do 6 rata

diners club

do 12 rata

mastercard
visa

 

american express